Djeca su jedan od najvažnijih plodova dunjalučkog života. Islam je njihovom razvoju i odgoju dao izuzetno važnu dimenziju. Kur'an i sunnet su precizno regulirali naše odnose spram generacija koje nas nasljeđuju. Naš odnos prema djeci, onako kako ga definiraju islamski propisi, biće aktualiziran na sljedećim stranicama.
Društveni odgoj
Budući da je svaki čovjek, pa tako i dijete, društveno biće, posebnu pažnju treba obratiti na to kako dijete uključiti u društvo. Roditelj treba naći način kako da to uspješno učini već kada dijete počne spoznavati svijet u kojem živi. Roditelji su dužni da djetetu pruže priliku za druženje i komuniciranje sa drugima. U tome su, svakako, najbolji uzori Allahov Poslanik, s.a.v.s, i prva generacija muslimana, koji su svoju djecu od samih početaka uključivali u društveni život, dajući im priliku za dokazivanje i sticanje osjećaja odgovornosti.
Poslanik, s.a.v.s, podsticao je na druženje djece sa starijima, kako bi saznavali novo i sticali dragocjena iskustva. Prva generacija muslimana to je ozbiljno shvatila. Ilustrativan je primjer Omerovog, r.a, sina Abdullaha, koji je redovno posjećivao džamiju i skupove starijih, iako je tada imao samo pet godina. Jednom prilikom, kako bilježe Buhari i Muslim, prisustvovao je Vjerovjesnikovom, s.a.v.s, predavanju u kojem je on upitao ashabe: «Ima jedno stablo čiji listovi ne opadaju, a slično je muslimanu: koje je to stablo?» Ljudi su pomišljali na pustinjska stabla, a Abdullah kaže: «Palo mi je napamet da je to
U Mudžahidovoj predaji, pored ostalog, stoji: «Htio sam da kažem, ali sam se ustručavao zato što sam bio najmlađi od prisutnih!», a u Nafi'ovoj predaji: «Primijetio sam Ebu Bekra i Omera, koji ne progovaraju, pa sam se i ja ustručavao nešto reći.» U Ibn Hibbanovoj predaji stoji da je Omer, r.a, kada je saznao da je njegov sin znao odgovor na to pitanje, rekao: «Da si odgovorio, volio sam to nego čitavo krdo najboljih deva!».
Pogledajte pronicljivost Omerovog sina 'Abdullaha, r.a, koji sa pet godina dobro razlučuje kada i gdje treba šta reći. Uočavate li njegove intelektualne kvalitete već u toj dobi, ali i vanredni osjećaj za kulturu ponašanja u društvu?! To je, između ostalog, posljedica uključivanja djeteta u život zajednice, nakon prethodne pripreme u roditeljskom domu.
Miješanje djece sa starijima, kao i miješanje muške i ženske djece omogućava da se već od malih nogu djeca upoznaju i da se tako pripremaju za brak koji ih čeka. Već kao djeca uočavaju međusobne kvalitete a roditelji, imajući priliku komunicirati s tom djecom, primjećuju njihove posebnosti i preporučuju, kada njihova djeca porastu, vjenčanje s osobama koje imaju te kvalitete, što će uveliko doprinijeti stabilnosti budućeg braka i njegovoj harmoniji. Tako Abdu-r-Rezzak prenosi predaju Omera, r.a, koji je podsticao na međusobno viđanje male djece, kako bi se djeca upoznala i kako bi se želja za brakom, u takvim slučajevima, razvila već u djetinjstvu.
Vjerovjesnik, s.a.v.s, često je djecu slao drugima zbog neke potrebe. To nije sigurno činio zbog same potrebe, nego, očito je, i zbog samog oslobađanja djece u komuniciranju s drugima, sticanje osjećaja odgovornosti i, nadasve, ukazivanje povjerenja djetetu. Sve to utiče na pravilan razvoj, osamostaljivanje djeteta i omogućava da dijete stekne potrebnu sigurnost u sebe i svoje kvalitete.
Brojni su hadisi Allahovog Poslanika, s.a.v.s, spomenuti u različitim hadiskim zbirkama koji govore o potrebi uključivanja djece u društveni život. Iščitavajući hadiske zbirke dolazimo do brojnih saznanja o Poslanikovom, s.a.v.s, nazivanju selama djeci i podsticanju djece na nazivanje selama, kako bi se i na taj način djeca osjećala ravnopravnim u društvu starijih.
Ako se prisjetimo njegove posjete bolesnoj djeci, razumijemo da im je htio dati do znanja da su i oni važni činioci društva i da predstavljaju dio sveukupnog društvenog sistema, što im je davalo puninu i sigurnost u same sebe.
Odgoj u sferi ahlaka
Kultura ponašanja ili lijep ahlak jedan je od najbitnijih elemenata u slučaju djeteta. Na početku ovog teksta citiran je Poslanikov, s.a.v.s, hadis koji preferira odgoj djeteta nad dijeljenjem sadake, što tom segmentu daje posebnu vrijednost i ukazuje na njegov vanredni značaj. Otuda je 'Ali b. el-Medini rekao: «Nasljeđivanje odgoja u slučaju djeteta bolje je od njegovog nasljeđivanja imetka, jer odgojem se stiče i čuva imetak, čast i bratska ljubav i pravi se idealna sinteza između dunjalučkog i ahiretskog dobra!» Enes b. Malik, r.a, prenosi hadis u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s, ističe: «Budite plemeniti prema vašoj djeci i uljepšajte njihov odgoj!»
Vjerovjesnik, s.a.v.s, koristio je svaku priliku da pouči djecu pravilnom ponašanju i lijepom odnosu spram roditelja, što i mi trebamo itekako koristiti. Tako Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, vidio jednog čovjeka sa dječakom, pa je pitao dječaka, ko je taj čovjek, na što mu je dječak odgovorio da je to njegov otac. Onda ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s, posavjetovao: «Ne idi ispred njega, ne izlaži ga pogrdama, ne sjedaj prije njega i ne zovi ga imenom!» Imam Nevevi, na temelju te predaje smatra da je oca, učitelja i šejha zabranjeno nazivati njihovim imenima.
Učiti djecu respektirati starije i učenije obaveza je proistekla iz samog učenja islama. Allahov Poslanik, s.a.v.s, podvlači u hadisu koji prenosi Enes b. Malik, r.a: «Nije naš onaj koji nema sažaljenja prema mlađima i poštovanja prema starijima!». U jednoj predaji se dodaje još i: «ko ne respektira naše učene!».
Čak se respekt prema učenim preferira u odnosu i na same roditelje, kao što potcrtava Jahja b. Mu'az: «Učeni ljudi su milostiviji u ummetu Muhammedovom, a.s, od samih očeva i majki!». Na upit: «A kako to?», odgovorio je: «Očevi i majke čuvaju svoju djecu da ne odu u dunjalučku vatru i sprže se, dok ih učeni ljudi odvraćaju od ahiretske vatre koja je daleko žešća!».
Allahov Poslanik, s.a.v.s, je kroz svoju dvadesettrogodišnju poslaničku misiju preporučio način ponašanja naše djece, kako bi vremenom dosegla nivo vjernika kakav se od njih očekuje. Tako nas Poslanik islama, s.a.v.s, poučava kako ćemo djecu navikavati da poštuju stariju braću i da je najstariji brat na mjestu oca; način traženja dozvole prilikom ulaska u kuću, a posebno traženja dozvole od roditelja u tri vremenska intervala: prije zore, nakon podne-namaza i poslije jacija-namaza, kada se odjeća odlaže; zatim način i postupak u vezi s konzumiranjem jela i pića, i dr.
Treba se posebno truditi da razvijamo i njegujemo osjećaj naše djece za istinom, pravdom, povjerenjem i drugim moralnim osobinama koje bi trebalo da ih krase. Poslanik, s.a.v.s, te osobine razvijao je kod djece i podsticao roditelje da ih njeguju i osnažuju. Otuda, treba upozoriti svakoga ko djeci, makar i u šali laže, da to ne čini, jer ih privikava na tu lošu osobinu. Zbog toga se ne može djetetu nešto obećati a ne izvršiti, kao što mnogi od nas rade. Često ljudi kažu djetetu, ako to i to učini, ili, ako prođe s odličnim uspjehom u školi, da će mu kupiti određenu stvar, pa kada dijete ispuni svoju zadaću, oni zanemare svoje obećanje. U hadisu Ebu Hurejre, r.a, Poslanik, s.a.v.s, to jasno zabranjuje: «Ko kaže svom djetetu dođi daću ti, a ne dadne mu, upisaće mu se u laž!».
Odgoj u emocionalnoj i sentimentalnoj sferi
Period djetinjstva je period prefinjene osjećajnosti i sentimentalnosti. Zbog toga treba posebnu pažnju pokloniti tom segmentu dječijeg života. Naravno, opet nam je uzor Allahov Poslanik, s.a.v.s, koji je na perfektan način pokazao kako da priđemo našoj djeci, na koji način da probudimo njihove emocije i kako da razvijamo tu tanahnu, prefinjenu sentimentalnost u njihovim mladim bićima.
Brojne su predaje u kojima se govori da se Vjerovjesnik, s.a.v.s, volio igrati sa djecom, a posebno sa svoja dva unuka Hasanom i Husejnom, r.a. Njegova pažnja prema njima bila je tolika da ne bi sa sedžde ustajao sve dok oni ne bi ustali sa njegove glave.
Dijete treba da osjeti da ga volimo. To se ogleda i u našem lijepom odnosu spram njega. Pogrešna je praksa nekih naših ljudi koji tvrde da su samo svoju djecu ljubili na spavanju. Nikada to nisu činili kada su djeca bila budna.
Koliko je naš Poslanik, s.a.v.s, vodio računa da ne povrijedi i ucvili ni jedno dijete, najbolje ilustrira primjer koji iznosi poznati ashab Enes b. Malik, r.a, kada je njegov mlađi brat 'Umejr, igravši se sa pticom, usmrtio je, a Vjerovjesnik, s.a.v.s, primjetivši njegovu tugu, obrati mu se: «Ja Eba 'Umejr, ma fe'ale-n-nugajr!»/«Ebu 'Umjere, šta uradi mala ptica?»
Očito je da bismo mi, vjerovatno, kritikovali tog dječaka i, možda, ga kaznili za ono što je učinio. Dječaku je dosta bilo dosta boli što mu je ptica uginula, pa bi mu još trebala i naša lekcija?! Pogledajmo Poslanikov, s.a.v.s, postupak i njegovo ophođenje s tim dječakom, koga je pokušao razveseliti i unijeti veliku dozu nade i utjehe u njegovo srce. To je mogao učiniti jedino najveći pedagog svih vremena, u koga se i mi trebamo ugledati u postupcima prema svojoj djeci, kako ne bismo povrijedili njihove osjećaje i kako bi, slijedeći Poslanika, s.a.v.s, ulili radost u njihova, nekada, rastužena srca!
Koliko je Vjerovjesnik, s.a.v.s, vodio računa o najmlađim naraštajima i njihovim osjećanjima vidimo na brojnim primjerima iz njegove životne prakse. Hadiske zbirke navode predaje u kojima se govori da je Poslanik, s.a.v.s, prvo najmlađoj djeci dijelio od plodova koji bi sazreli, zatim da je nagrađivao i one koji bi u trčanju pobijedili i one koji bi izgubili, kako se ni oni ne bi razočarali i nije pravio razliku među djecom: muškom i ženskom, a posebno je bio pažljiv prema jetimima, kako bi im nadoknadio izgubljene roditelje. Slijedeći Poslanika, s.a.v.s, na ovaj način, mi bismo izbjegli frustracije kod djece i ona bi se, očito je, razvijala na miran i dostojanstven način.
Intelektualni odgoj
Nijedna religija ili ideologija u povijesti ljudskog roda nije više isticala i afirmirala znanje i intelektualno sazrijevanje nego što je to činio islam. Allah Uzvišeni sa prvim ajetom objavljenim Poslaniku islama, Muhammedu, s.a.v.s, jasno podvlači tu posebnu karakteristiku islama, kojom se on distancira od svih pređašnjih religija i učenja. Razlika, po islamu, između vjernika koji znaju i onih koji ne znaju je nemjerljiva.
'Abdullah b. 'Abbas, r.a, tumačeći kur'anski ajet: «Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje!», kaže: «Učeni imaju prednost sedam stotina stepeni nad pobožnim koji nisu učeni, a razmak između dva stepena je pet stotina godina!»
Analizirajući kur'anske ajete i hadise Allahovog Poslanika, s.a.v.s, koji tretiraju ovu oblast, dolazimo do nepobitnih dokaza da islam posebnu pažnju pridaje ovom segmentu, pa, otuda, roditelji moraju naći načina da od najranijih trenutaka dječijeg života uliju u njihovu svijest želju za znanjem, istraživanjem, razmišljanjem i meditiranjem. Roditelji moraju svoje dijete navikavati da pripada jednoj od tri grupe ljude, kako se ne bi uvrstilo u četvrtu grupu, koja će nastradati i na ovom i na onom svijetu, upravo onako kako navodi Halil b. Ahmed. On kaže: «Četiri su vrste ljudi: čovjek koji zna i zna da zna, on je učen, pa ga slijedite; čovjek koji zna a ne zna da zna, on je u nemaru(snu), probudite ga; čovjek koji ne zna a zna da ne zna, on je taj koji traži uputu i znanje, uputite ga i čovjek koji ne zna a ne zna da ne zna, taj je luđak, klonite ga se!»
Znanje se, po učenju islama, ne dijeli na islamsko i neislamsko. Svako znanje koje afirmira istinu i koje upućuje na Allaha kao tvorca svemira i sve nas je islamsko znanje. Zbog toga će roditelj ispitivati afinitet djeteta spram određene oblasti, pa kada utvrdi koja oblast najviše odgovara njegovom djetetu, usmjeriće ga tim pravcem.
Učenje stranih jezika je islamom preporučeno, jer se na taj način dolazi do novih saznanja, informacija i komunikacija, što je preduvjet da se islam, kao univerzalna Allahova riječ i posljednja verzija Allahove objave, dostavi ljudima. Bez poznavanja stranih jezika misionarska crta islama bi poprilično izblijedila. Poslanik islama, s.a.v.s, je, otuda, naredio Zejd b. Sabitu, r.a, da nauči hebrejski jezik, da bi Vjerovjesnik, s.a.v.s, mogao s njima korespondirati i pojašnjavati im temeljne smjernice islama.
Ako u našem djetetu razvijemo svijest o potrebi permanentnog učenja, tako da se ono nikada ne zadovolji do tada naučenim, napravili smo korak vrijedan pohvale u njegovom uzrastanju, jer Sufjan b. 'Ujejne, veliki islamski učenjak, upozorava: «Čovjek je učen sve dok saznaje i uči, a čim bude ubijeđen da zna i da ne treba dalje učiti, postaje neznalica!»
Tjelesni odgoj
Tjelesni odgoj ima, takođe, poseban značaj u životu djeteta. Allah Plemeniti djeci je omilio igru, jer se u igri dijete dokazuje, jača i razvija. Igranjem se dijete relaksira, pa će mu igra, nakon učenja u mektebu ili školi, omogućiti odmor i dati novu snagu i poticaj, a zabrana igranja i stalno opterećivanje samo učenjem, kako smatra Imam Gazali, smanjuje oštroumnost i umanjuje volju za učenjem. Analizom Poslanikovih, s.a.v.s, hadisa dolazimo do nepobitnih argumenata o njegoovm podsticaju na jačanju dječijeg tijela i konstrukcije, a to vidimo kroz četiri elementa:
Plivanje, gađanje i jahanje
Poslanik islama, s.a.v.s, podsticao je da djecu učimo onome što je korisno. Pa čak i kada se igraju ili se bave nekim hobijem, to treba da bude korisno za njihov razvoj i društvo u kome žive. Otuda u jednoj merfu'-predaji koju prenosi Sa'd b. ebi Vekkas, r.a, stoji: «Vježbajte gađanje, jer je to dobro ili: vaš najbolji hobi, a u drugoj predaji: vaša najbolja igra!»
Imam Taberani i hafiz Munziri navode dobru predaju u kojoj Allahov Poslanik, s.a.v.s, jasno naglašava: «Sve izlazi iz okvira zikra/spominjanja Allaha, izuzev četiri stvari: čovjekovo precizno gađanje, dresiranje i pripremanje konja, zabavljanje i igranje sa svojom porodicom i učenje plivanja!» Vjerovjesnik, s.a.v.s, je prolazeći pored omladinaca koji su vježbali gađanje, kako prenosi Seleme b. El-Akve'a, r.a, rekao: «Gađajte, sinovi Isma'ilovi, jer vaš otac je bio strijelac!»
Sportska natjecanja među djecom
Treba organizirati natjecanja među djecom, kako bismo razvijali njihove mogućnosti i želju za pobjedom. To je Allahov Poslanik, s.a.v.s, činio, želeći unijeti takmičarsku atmosferu među djecu. Tako 'Abdullah b. Haris, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, poredao 'Abdullaha, 'Ubejdullaha i druge 'Abbasove, r.a, sinove, rekavši im: «Ko prvi stigne do mene, dobiće to i to!». Kada bi stigli do cilja, sjedali su mu na leđa i grudi, a on ih je uzimao i ljubio. Zanimljivo je spomenuti da je Poslanik, s.a.v.s, sve takmičare uzimao, ljubio i
Igranje odraslih s djecom
Roditelji trebaju naći i priliku i vremena poigrati se sa svojom djecom, kao što je to činio naš najveći uzor, Allahov Poslanik, s.a.v.s, sa svojim unucima, Hasanom i Husejnom, r.a. Tako Omer b. el-Hattab, r.a, prenosi da je jednom prilikom došao Vjerovjesniku, s.a.v.s, i zatekao na njegovim plećima Hasana i Husejna, r.a, kako jašu, pa je primjetio: «Divne li jahalice ispod njih!», a Poslanik, s.a.v.s, je na te Omerove, r.a, riječi dodao: «Divni li su konjanici njih dvojica!». Raznovrsnost Poslanikovih, s.a.v.s, igara sa svojim unucima eksplicite ukazuje na neophodnost da i mi smišljamo različite igre sa svojom djecom i unucima, kako bi ona i fizički i psihički jačala.
Igranje djece s drugom djecom
Nekada roditelji, iz objektivnih razloga, ne nađu vremena za igranje sa svojom djecom. Međutim, to ne treba biti razlogom da im ne dozvole igranje sa drugom djecom, ukoliko će ta igra afirmirati prave vrijednosti i rezultirati fizičkom kondicijom ili razvijanjem dječije mašte. Muslim bilježi predaju iz koje se vidi da se Aiša, r.a, Poslanikova, s.a.v.s, supruga koja je bila izuzetno mlada kada se udala za Vjerovjesnika, s.a.v.s, igrala sa svojim kolegicama a on je to čak i podsticao i slao joj kolegice da se igraju s njom! Zna se, kako prenosi Enes, r.a, da se Poslanik islama, s.a.v.s, igrao sa djecom kada mu je došao Džibril i prvi put mu otvorio grudi i oprao ih zemzemom. Treba samo napomenuti da su brojni tjelesni, zdravstveni, odgojni, sociološki, moralni i dr. efekti i koristi od dječije igre, pa roditelji treba samo to da prepoznaju i, shodno Poslanikovim, s.a.s.v, preporukama, i da postupe.
Zdravstveni odgoj
Islam pridaje izuzetnu pažnju ljudskom, posebno dječijem, zdravlju, što primjećujemo i na mehanizmima preventive koji su itekako ukomponirani u samo učenje islama. Ako analiziramo ajete i hadise ustanovićemo vanrednu brigu islama u tom pogledu. Plivanje, gađanje, jahanje konja i takmičenje, koje je posebno potencirao Poslanik islama, s.a.v.s, su najeklatantniji primjer brige na jačanju zdravstvenog stanje muslimana. U tom pogledu svaki roditelj treba naći način da razvija zdravstvenu kulturu svog djeteta, shodno preporukama Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
Tako će podsticati svoje dijete na pranje zuba, kao što je to činio Vjerovjesnik, s.a.v.s, podstičući na upotrebu misvaka, skraćivanje noktiju, upozoravati na opasnosti od prejedanje, upozoravati na konzumiranje hrane i pića sjedeći, podsticati na predah pri pijenju tekućine, podsticati na ležanje na desnoj strani, podsticati odlazak na počinak nakon jacija-namaza i rano ustajanje itd.
Međutim, ukoliko dođe do pojave neke bolesti, Poslanik, s.a.v.s, preporučio je hitni liječnički tretman. U predaji Džabira, r.a, Vjerovjesnik, s.a.v.s, kaže: «Svaka bolest ima lijek!» , a u predaji Ebu Hurejre, r.a, stoji: «Allah nije spustio ni jednu bolest a da za nju nije dao i odgovarajući lijek!».
Slijedeći Poslanikov, s.a.v.s, sunnet u domenu zdravstvenog odgoja mi ćemo na najbolji način očuvati zdravlje naše djece i popraviti njihovu zdravstvenu sliku.
Zaključak
Odgajanje djece je, uistinu, izuzetno važno, a uz to je i jedna od najtežih zadataka u životu čovjeka. Za bilo koji posao čovjek se priprema, kako primjećuje Mustafa Hadžimulić, pa kako bi se tek onda trebalo spremiti za odgajanje i pripremanje budućih generacija?!
Nažalost, mnogi toga nisu svjesni. Otuda, treba razvijati potrebnu svijest vjernika o toj važnoj dužnosti.
Uz sve pretpostavke koje ćemo pripremiti na tom putu, ne zaboraviti dovu Plemenitom Allahu da nam pomogne na putu odgoja naše djece, kao što navodi Gospodar svjetova u Svojoj Mudroj Knjizi: «Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju.»
Šefik Kurdić
