U najvrjednije ibadete kojima se rob približava Allahu dž.š. spada učenje Kur’ana i zikrullah. U prilogu ovome govori hadis Božijeg Poslanika Muhamed a.s.. gdje se kaže: ,,Ko uči Kur’an, a onda pomisli da je nekome dato nešto vrednije nego njemu, on je time omalovažio ono što je Uzvišeni učinio velikim”.

 U drugom Hadisu Muhammed a.s. kaže:,,Nema zagovornika ni vjerovjesnika ni meleka niti bilo koga drugog na vrednijem stupnju kod Allaha dž.š. od Kur’ana”.

 Najvrijedniji ibadet mojih sljedbenika jeste učenje Kur’ana,tako bi govorio Božiji Poslanik i podsticao da se što više uči Kur’an i njegovi propisi primjenjuju u svakodnevnom životu vjernika.

Za svako djelo koje radimo nužno se podstavlja pitanje zašto to radimo?

Reči ćemo, to je sunnet!

Da, Božiji Poslanik i sam je u toku mjeseca Ramazana učio Kur’an pred Džibrilom a.s., a u zadnjoj godini svoga života ,Poslanik je proučio Kur’an dva puta, što je bio znak preseljenja, sa ovoga na bolji svijet.

Učenjem Kur’ana u toku mjeseca Ramazana, kao što se već praktikuje od vremena Božijeg Poslanika u halkama, sa izvrsnim učačima, mi pokušavamo da užežemo nur našeg imana, koji će zasjati stanovnicima nebesa i pozvati ih u društvo, onih koji žude za blizinom Allaha dž.š. i priskrbiti sebi dove meleka koji mole svoga Gospodara za oprost i milost.

Uzvišenih Allah dž.š. kaže:,, Imali išta ljepše od onoga koji poziva Allahu i traži da se dobra djela čine i kaže ja sam Musliman”.

 Mnogobrojne se blagodati mogu se naći u učenju Kur’ana. Učenjem Kurana mi osiguravamo sigurnost svojim životima, imecima i svojoj okolini.

Koliko se samo bereketa prospe na onoga koji uči Kur’an i koji u svojim grudima nosi Kuran, poštivajući njegove zakone,primjenjujući njegove savjete i upute i vjerujući u stvari koje nisu dokučive ni oku ni uhu, ali zato srca osječaju, postajući time čvršča i jača u imanu.

U hadisu se navodi:,,Allah dž. š. učio je suru ,,Ta-Ha” i suru ,,Ja-Sin” na hiljadu godina prije nego što je svijet stvorio, pa kada su meleci čuli Kur’an rekli su: Blago li se ummetu kojem je ovo objavljeno. Blago li se grudima koja će ovo nositi. I blago li se jezicima koji će ovo izgovarati”.

Ebu Hurejre r.a. govorio bi: Kuća u kojoj se uči Kur’an prostrana je svojim ukućanima, u njoj je veliko dobro, prisutni su meleki, a napuštaju je šejtani, a kuća u kojoj se ne uči Kur’an tijesna je ukućanima, malo je dobra u njoj, napuštaju je meleki, a nastanjuju šejtani”.

 U obzir ćemo uzeti još jedan hadis koji ukazuje na stanje učača i koliko on vrijedi za okolinu u kojoj on živi. Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi kako je čuo Poslanika a.s. da govori:,, Allah dž. š. nikoga ne sluša kao vjeroprosvjetitelja lijepog glasa kada melodično i naglas uči Kur’an”.

 Učenjem Kur’ana mi ulazimo u more Božijeg govora poštivajući granice pravilnosti i usvajajući saznanja koja su neophodna za upis u društvo onih kojima je Allah dž. š. podario posebno mjesto jer je Poslanik a.s. rekao:,, Oni koji uče Kur’an Allahova su svojta i njegovi izabranici”.

Ulazeći u more Božijeg govora posredstvom Njegovog blagoslova čiste se duše i srca učača Kur’ana s tragom Božije prisutnosti i čistote.

 Poslanik a.s. je rekao:,, Srca doista hrđaju poput gvožđa. Upitaše: Božiji Poslaniče a kako ih čistiti? Poslanik a.s. je odgovorio: Učenjem Kur’ana i sjećanjem na smrt”.

Učenjem Fatihe mi otvaramo riznicu u kojoj se kriju mnogobrojne sobe koje su ukrašene i nagizdane svaka na svoj način i svaka sa posebnim čarima i ljepotama kojima je ukrašena i svaka poziva u ,, Kuću mira “ nudeći ukrase za svoje posjetioce  kojima je ukazana milost,kako Allah dž.š kaže :,, Allah poziva u kuću mira i ukazuje na pravi put kome On hoće”.

Uzimajući u obzir blagodati Kur’ana i njegove ljepote, učaču ne preostaje ništa nego da se prepusti zanosu koji će ga odvesti do blizine Njegove, i podariti mu,da kuša kakve ugodnosti čekaju one koji u Njegovo ime traže, Njegov pogled milosti.

Kada učač završi sa učenjem Kur’ana dolazi melek i sa posebnim poštovanjem i počastima obasipa učača Kur’ana i ljubi ga u čelo iz zahvalnosti prema odanosti koju iskazuje svome Gospodaru trudeći se da što ljepše izgovori riječi koje odstranjuju tugu sa srca i nude toplinu i smiraj.

Imam: hfz.Nermin ef. Spahić